Animirani debitantski film "Nonić" redatelja Dubravka Kastrapelija nastaje u Luma filmu tijekom 2024. i 2025. godine.
Scenarij, režija, dizajn likova i pozadina, izrada pozadina - Dubravko Kastrapeli
Animacija i faziranje - Morana Marija Vulić
Iscrtavanje animiranih likova - Mirela Ivanković Bielen i Dubravko Kastrapeli
Kompoziting i montaža - Maša Udovičić
Skladanje glazbe i dizajn zvuka - Dubravko Robić
Produkcija - Maša Udovičić
Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.
Film je crno bijeli i realizira se u tehnici 2D animacije A2, kombiniranjem pozadina crtanih na papiru i digitalno animiranih likova. Likovi vjerno slijede pozadine, izgledaju kao crtež na neravnom papiru. Unatoč tome što se animirani likovi crtaju digitalno, oponaša se potez olovkom i grafitom na papiru. Na animaciju se u kompozitingu dodaju i drugi efekti koji ih spajaju u jedinstvenu cjelinu s pozadinama.
Radnja se odvija u malom obalnom mjestu, u obiteljskoj kući s drvenim podovima i stubama koje škripe pri hodu. Emocije kod gledatelja su uvijek pozitivne, bilo da se svjedoči uzbudljivom ribarenju na moru, dosadi čekanja da riba zagrize ili izradi makete jedrilice. Pri kraju filma gledatelji u suosjećanju s Unukom proživljavaju tugu, ali samo na kratko vrijeme, jer se na samom kraju ipak čini da je Nonić još uvijek živ. Barem u sjećanju, na oživljenom crtežu.
Priča teče tradicionalno, tijek radnje je linearan i jasan. Većina filma prikazuje Nonića i Unuka, te njihov topli odnos kroz jednu lijepu godinu, posljednju u njihovom druženju. Smjenjuju se godišnja doba i doba dana. Nonić je vitalan, drag i dobrodušan, Nona malo gunđa, ali im u svemu pomaže. Unuk je aktivan, angažiran, vrijedan, ima razvijenu maštu i presretan je svim zajedničkim aktivnostima s Nonićem. Unatoč kratkom trajanju filma gledatelji će vidjeti kako pada snijeg, dižu se valovi, mjesec mijenja mijene. Sunce izlazi i zalazi. Voda bućka i vjetar puše.
Kamera je klasična, s nešto laganih zoom in-ova i zoom out-ova. Montaža je klasična, većinom korištenjem rezova uz nešto pretopa kod dužeg protoka vremena. Unatoč prikazu perioda od više od jedne godine, film teče nesmetano bez pauza i prekida. Kadriranje i montaža prate likove koji su u stalnom pokretu, što drži gledateljevu pažnju i stvara dojam stalne protočnosti.
Poetični kadrovi mjesečevih mijena, leta ptica visoko na nebu, nježno valjuškanje barke na površini mora, korištenje jakih sjena i ručni crtež doprinose ukupnom dojmu koji uvodi gledatelja u živopisan svijet Unuka i Nonića. Zvukovi su realistični, ali naglašeni. Glazba se pojavljuje povremeno, jednostavna je, instrumentalna, bez vokala, akustična, te iz pozadine prati priču. Likovi "govore" nerazgovjetnim jezikom, pa u međunarodnoj distribuciji titlovi neće biti potrebni.
S jasnom i jednostavnom naracijom film nas suočava s temom koja se u našem društvu često izbjegava – smrt voljene osobe. Film se bavi najčešće prvim iskustvom gubitka voljene osobe koje doživljavamo još kao djeca, u ovom slučaju gubitkom djeda. Osim što se bavi gubitkom voljene osobe i potiče na razmišljanje i razgovor o smrti te kako je ona shvaćena i prihvaćena u društvu. Cilj filma je i očuvanje djela Drage Gervaisa, jedinstvene pojave našeg pjesništva, ali i poziv gledateljima da dublje zarone u njegovu ostavštinu.
